Željko Cvrtila poslao poruku Habijanu: "Ministre, nemate više pravo na pogrešku!"

Za N1 govorio je Nikica Ljubek, sin ubijenog Matije Ljubeka, najtrofejnijeg hrvatskog olimpijca i sportaša, te iznio potresno svjedočanstvo o strahotama koje njihova obitelj prolazi jer višestruki ubojica, koji je u zločinačkom pohodu ubio i njegova oca, vikendima izlazi na slobodu.

Ubojica je osuđen na 35 godina zatvora, ali su ga, nakon 25 godina odslužene kazne, počeli puštati na slobodne vikende, iako je obitelji poručio da njegov "posao još nije završen" i premda je policija izričito protiv takvih puštanja na slobodu. K tomu, višestruki ubojica, svjedoči Ljubek, čak je dobio pravo na godišnji odmor od tri tjedna.

"Svaki put kad izađe, pitamo se što se može dogoditi. Pisali smo Ministarstvu, pričali smo i sa svim ljudima zaduženima za pitanja pravnog sustava, ali svi nam govore da je pravo takvo i da ubojice imaju svoje pravo izlaziti za vikend. A što je sa zaštitom prava žrtve?", zapitao se Nikica Ljubek.

Više pročitajte OVDJE.

Poslao poruku ministru

Željko Cvrtila poslao je poruku ministru pravosuđa Damiru Habijanu: "Ministre, nemate više prava na pogrešku! Dogodi li još neka situacija da netko tko je već ubijao, ponovno ubije, a vi ga pustite unatoč preporukama policije... Nije problem toliko to što se obitelj protivi, normalno je da je obitelj u strahu i da se boji, ali je problem ako to policija ne odobrava jer to znači da oni imaju određene sigurnosne informacije koje ne idu prilog u tome da se osoba pusti. Osobno vjerujem u to da se ljudi mogu rehabilitirati, a to je i jedan od ciljeva zatvorskih kazni i da budu korisni članovi zajednice nakon toga. S time se trebaju usuglasiti svi relevantni faktori od psihologa, zatvorskih čuvara, uprave, policije, obitelji pa da se bude u to sigurno. Puštanje na godišnji odmor i vikende također je u sklopu rehabilitacije i tu se procjenjuje počinje li osoba funkcionirati".

"Kod opasnih osoba, preporučio bih, da se izvrše tehnički nadzori od strane pravosudnih sustava koji su mogući, a to je stalna kontrola dok je osoba pod uvjetnim otpustom. Mislim da prijedlozi zakonskih izmjena opet neće riješiti situaciju, predlagao sam da se rade rasponske kazne - kazne od 10 do 15 godina, 30 do doživotnog zatvora, tako da imate mogućnost, ako vidite da se osoba ne rehabilitira da ju ne puštate dok se ne napravi procjena da se osoba rehabilitirala. Ako se osoba pusti jer se smatralo da se rehabilitirala, a napravi ozbiljan prekršaj na slobodi, da se može vratiti ponovno na izdržavanje ostatka kazne zatvora."

"Pro forme nadzori"

Dodaje da se policija usprotivi puštanju određenog lica na slobodu onda kada imaju informacije da bi osoba mogla ponovno počiniti kazneno djelo. Naveo je i mjere nadzora koje se provode kada takva osoba bude puštena na slobodu:

"Mjere nadzora se svode na to da se on svaki tjedan mora javiti u policijsku postaju i to je ništa, bez tehničkih mjera nadzora koje su moguće, bez toga da se uspostavi nekadašnji nadzor od strane policije koja bi ga obilazila, to su pro forme nadzori časna pionirska neću više, koji nisu učinkoviti. Nažalost smo to vidjeli na koži mnogih žena, osoba obeća da se neće približavati žrtvi, a vi nemate nikakvu mogućnost spriječiti ga ili nadzirati ga bez tehničkih nadzora i onda osoba ode i ubije tu ženu ili žrtvu. Bez takvih sustava nećemo dovesti do pravih učinaka. Čini mi se da se pravosudni sustav boji i da nerado prihvaća određene mjere koje u drugim društvima funkcioniraju i stotinu godina."

"Zalažem se za to da se prije puštanja rade poligrafska testiranja"

Cvrtila smatra da je to sve stvar politike koja mora dati snažne zakonske okvire po kojima sustav mora postupati i nadzirati provodi li to sustav ili ne: "Pustiti nešto da ide kako voda nosi, to nije rješenje. Unutar sustava moraju biti nadzori i treba se uskladiti određena praksa. Ovakvi slučajevi moraju biti poruka, ali ne smiju biti kazna drugim zatvorenicima jer su slučajevi različiti. Da bismo mogli znati kakvi su određeni zatvorenici morate imati jake psihijatrijske i psihološke nadzore, zalažem se za to da se prije puštanja rade poligrafska testiranja."

"S obiteljima se ne razgovara"

Navodi kako je dobro da se žrtvi javi da je zatvorenik pušten, ali da to pojačava strah: "S tim obiteljima ne razgovara, nitko im nije objasnio je li ta osoba sigurna ili nije, onda čuju informaciju da prijeti, tu im se pojačava strah. Stručnjaci s njima trebaju razgovarati i uvjeriti ih da je ta osoba sigurna. Te osobe onda trebaju za vrijeme kada je netko na slobodi pobjeći iz svog mjesta stanovanja, skrivati se po podrumima da bi izbjegli posljedice, to nije normalno. Mora se uspostaviti sustav da se moraju dobro nadzirati i provjeravati osobe i da se ih može sa sigurnošću puštati, a da one koji se nisu rehabilitirala da ih se ne pušta. Bojim se da zakonski okviri i protokoli nisu usklađeni te da nema dovoljan broj ljudi i psihologa da se to može iznijeti na kvalitetan način."